|
 Streličarski sport je drevna disciplina u kojoj krivca za slab rezultat ne možete kriviti "saigrača iz tima", "loše bačenu loptu" i slično.
Za svoj uspjeh ili neuspjeh zaslužna je jedino vaša želja za pobjedom ili loša koncentracija, ali posmatrate to na ovaj način: vaš neuspjeh neće prouzrokovati gubitak večere, kao što bi ostao neki vaš predak. No, šalu na stranu, streličarski sport je sportska aktivnost kojom se mogu baviti i muškarci i žene, različitih starosnih doba.
To je sport koji zahtjeva simirenost u treningu, boravak i kretanje u prirodi u ljetnjem periodu, a u zimskom trening u zatvorenom prostoru radi održavanja sportske kondicije.
žObezbjeđuje ravnopravnost između žena, djece, invalida, tako da se ovim sportom mogu rekrativno ili takmičarski baviti svi.
Za streličarstvo se s pravom može reći da je porodičan sport, kako u rekreativnom, tako i u takmičarskom smislu.
U isto vrijeme mogu se takmičiti (trenirati) roditelji i djeca i njihovi djedovi. Naravno, svako u svojoj kategoriji i u svom stilu.
Iako se održavaju i ekipna takmičenja, streličarstvo je prvenstveno individualni sport, što znači da svaki pojedinac trenira za sebe, a njegov dobar rezultat će biti dobar doprinos ukupnom uspjehu kluba čiji je član, pa i Savezu i državi kojoj pripada.
Vjerovatno je zabavnije trenirati u društvu, ali nije nužno, takmičar ili rekreativac sam odlučuje o svom treningu.
Oprema
Kvalitet i izbor opreme je danas, u odnosu na posljednje decenije, otišao velikim koracima naprijed, tako da postoji cijela lepeza proizvoda za sve i svakog (prvenstveno mislimo na cijenu opreme).
Zavisno od toga da li se streličarstvom želimo baviti rekreativno ili takmičarski, ili i jednim i drugim, odlučićemo se, naravno, i za opremu koja nam najviše odgovara.
U streličarskom sportu razlikujemo dvije osnovne vrste lukova: refleksne i kompaund (lukovi sa koturačama) lukove. Na Olimpijskim igrama dozvoljena je upotreba samo refleksnog (recurve) luka i to je tzv. olimpijski luk.
Recurve bow – Olimpijski lukRecurve luk je poznat po tome što svaki put kada ga želimo upotrijebiti, moramo ga sklopiti, a sastoji se od rajzera i dva kraka koji se zovu stringovi, koji se pričvršćuju na rajzer, a između njih je zategnuta tetiva. Na rajzeru je pričvršćena naprava koja se zove arrow rest (držač strijele) a na donjem dijelu luka postoji mjesto na koje se montira stabilizator. Početak strijele zove se nok. Postavlja se kod repera, koji se nalazi na stringu, otprilike na polovini stringa.
Na taj način strijela stoji čvrsto, kada nategnete luk i pustite strijelu da leti, doći će do pomjeranja luka. Za prevazilaženje tih problema koriste se stabilizatori koji mogu biti teški do 10 kilograma.
Od ostale opreme tu su i arm guard koji se koristi za sprečavanje neželjenih povreda u slučaju nepravilnog ispuštanja strelice. Takođe, od neophodne opreme potrebno je pomenuti i clicker, koji kada nategnemo luk daje zvuk "klik" – otud i naziv kliker.
U slučaju da nemamo štitnik za prste koji se zove tab, posle određenog broja natezanja javiće se bol u prstima, tako da je i tab jedan od važnih dijelova opreme streličara.
Compound bow (složeni luk)Kao što mu i samo ime govori, to je složeni luk sa koturačama, koje streličaru dozvoljavaju komfor prilikom nišanjenja tj. više vremena za nišanjenje a što se ostvaruje putem sistema koturača. Kod ostalih vrsta lukova (recurved bow, bare bow, longbow) vrijeme nišenjenja znatno je kraće radi sile koja djeluje na prste prilikom rastezanja luka.
Složeni luk za sada nije u Olimpijskom takmičarskom programu.
Njegova izrada varira od proizvođača do proizvođača, a svodi se uglavnom na nove materijale, legure, ugljenikova vlakna, fiber vlakna.
Prilikom upotrebe složenog luka dozvoljena je upotreba svih vrsta pomagala, osim na takmičenjima gdje je upotreba regulisana pravilnicima održavanja turnira.
Kompaund (složeni) lukovi mogu da posjeduju i optički nišan, kao i druge dodatne elemente koji se ugrađuju na luk, ili su već njegovi sastavni djelovi.
Takmičenja
Streličari nastupaju na Olimpijskim igrama svake četvrte godine. Kvalifikacioni ciklus traje tri godine, a u četvrtoj se formira broj ekipa koje se pojavljuju na olimpijskom takmičenju.
Svjetska i Evropska prvenstva održavaju se svake dvije godine, i nikada u godini Olimpijade.
Olimpijsko outdoor (napolju) takmičenje odvija se u dva FITA formata: Single FITA i Grand FITA. Prvi format podrazumijeva 36 strijela na distancama 90, 70, 50 i 30 metara za muškarce, odnosno 70, 60, 50 i 30 metara za žene, što čini ukupno 144 hitaca.
Grand FITA uveden je 1988. godine na Olimpijskim igrama u Seulu, Koreja. Izvodi se na istim distancama kao i Single FITA, s tim što takmičari moraju nakon 9 hitaca da se prilagođavaju novoj daljini do mete. Osim toga, posle svake runde slijedi i eliminacija onih sa najlošijim rezultatima.
Ovo je pokušaj međunarodne asocijacije streličara – FITA – da ovaj sport učini interesantnijim i gledaocima koji prate ova takmičenja.
Takmičenja postoje kako u pojedinačnoj, tako i u ekipnoj konkurenciji. Osim Olimpijskih takmičenja i pravila koja važe u tim takmičenjima, postoji i turnir pod nazivom Američka runda gdje se gađa na tri distance od 60, 50 i 40 metara, sa po 30 strijela.
Ovaj turnir je namjenjen svjetskoj popularizaciji streličarstva kao sporta.
Za daljine od 60, 70 i 90 metara meta je prečnika 122 cm i podijeljena je na pet obojenih polja – prstenova – koji su podijeljeni na dva dijela, što ukupno čini deset polja – prstenova.
Na takmičenjima u zatvorenom prostoru (indoor) daljine su 18 i 25 metara u zavisnosti od veličine sale, a prečnik mete je 40 cm.
|
Streličarstvo 
